#__session Tonći Šitić - Postizometrična relaksacija muskulature (PIR)
Tonći Šitić - Postizometrična relaksacija muskulature (PIR)
PIR je jedna od vrlo efikasnih metoda koja se koristi za relaksaciju mišića i predstavlja fizioterapeutsku tehniku kojom se u manulanoj medicini koristimo za pripremu muskulature pred mobilizaciju-manipulaciju. Temelji se na slabijoj izometričkoj kontrakciji željenog mišića uz primjeren manji otpor terapeuta, te nakon toga ciljana elongacija bolnog, napetog mišića.

Budući da njome ciljano djelujemo na mišiće koji su u povećanoj tenziji koristimo je za pripremu pacijenta prije tretmana mobilizacije - manipulacije, a koji puta je i sama PIR dostatna kao tretman. Tehnika je u prednosti pred ostalima, jer se korištenjem minimalne snage bolesnikova mišića ne izaziva bol, a koristimo je kod tretiranja zgloba, čiju smanjenu pokretljivost (mobilnost) jednim dijelom uzrokuje i spazam mišića. Korištenjem i facilitacijskih refleksa disanja i vida još se više mogu povećati efekti mišične relaksacije. Ukoliko su zadani mišić ili njegove pripadajuće fascije skraćeni, djeluju poput «uzdi» i «određuju» pokretljivost u pripadajućem zglobu. Efektom što bolje mišično-fascijalne relaksacije, eliminirali smo jednog od činioca koji nam može umanjiti efekte manipulacije i biti jedan od elemenata koji nam ako nije riješen vraća zglob vrlo brzo u patološki položaj.

Učinci tretmana mogu se utvrditi ne samo na tretiranim mišićima, na kojima bolne - triger točke i tenzija nestaju, već i po nestajanju bolnih točaka smještenih na hvatištu tetiva za periost. PIR je terapijska metoda koju izvodi terapeut, ali je možemo uz izobrazbu pacijenta koristiti i kao samotretman.

Uspoređujući PIR s klasičnom metodom Kabata (1965), koja se i danas koristi u proprioceptivnoj neuromuskulatornoj facilitaciji (PNF) otpor terapeuta, je ovdje daleko slabiji, mišična kontrakcija je svega 30% mišične snage a izbjegava aktivno forsirano istezanje. Često, u akutnom stanju, koristimo na početku tretmana samo silu teže (gravitaciju) kao otpor, a tek smanjenjem bolnosti minimum snage. Objašnjenje dobrih rezultata ove metode mogu se potražiti u činjenici da: 1.Tijekom otpora s minimalnom snagom samo je malen broj mišićnih vlakana aktivan, drugi su inhibirani 2. Tijekom relaksacije izbjegnut je refleks istezanja, refleks koji je prouzrokovan čak i s pasivnim i bezbolnim istegnućem. S druge strane postoje situacije u kojima pacijent osjeća bol tijekom PIR-a a usprkos tome se opušta (bol ligamenta) i čak nakon procedure nastupa analgezija. Ova metoda demonstrira vrlo jasno usku vezu između boli i tenzije te relaksacije i analgezije.

Skraćeni mišić može biti razlog bola pri manipulaciji, ali i smanjene efikasnosti iste, jer može onemogućiti postizanje položaja prenatega koji je bitan za efikasno izvođenje iste. Ako izvršimo manipulaciju bez predhodnog vračanja ili naknadnog vračanja mišića u idelanu duljinu isti će nam po ponovnom opterečivanju (vračanje na uobičajena pokrete bolesnika - dnevne aktivnosti, radni zadaci) opet izazvati funkcijsku blokadu zgloba.